U kasnim satima
ranim jutarnjim
časovnik se menja.
Svojim dugačkim pstom
pomeraš tebe i mene na satu.
Kažeš ti si ova mala manja
a ja ova što te stalno sustiže.
Dužećemo spavati
cičiš duže d čega'
duže ćeš mi biti tu
u krilu od sekundi i minuta.
Otkucavanje postaje
hipnotička kša koja nam
rosi lica u velikom vrtu od krugova.
Nebrojeno puta u toku dana
spustim pogled
i proverim gde li se nalaze tada mala i velika osoba
tog veličanstvenog sanovnika.
A tačno u podne,
otvorim mali kaiš
i spustim na komdu ispred sebe sat
kako mi ne bi izgoreo ceo dlan
od tog podudarnog nestašluka.
Нема коментара:
Постави коментар