Tek danas
primetih
da nosiš
sat.
Pa što kasniš
čitav minut
kada mi se već
svi zagrljeni smeju.
Svašta,
ti i tačno
vreme:
To je kao
da uzbrah
crveni karanfil
u sred oktobra.
Pa ipak gorimo
jedno pored
drugog
Volim te,
ne znam
koliko je sati,
traje baš
dugo,
obećavam da neću
umreti!
Нема коментара:
Постави коментар