Aleksandar Ilić

Aleksandar Ilić

четвртак, 8. март 2012.

Voz

Zašto stavljaš uho
na zid moje sobe?

Zar je tekstura
mojih misli
protkana kroz taj
mali šablon od tapeta.

Zašto dodiruješ
deo gde mi je senka
pala na pola?

Možeš li otvoriti prozor
najavili su kišu meteora
da pročiste snove i
lutalice na srca.

Jedna te ista repeticija
na starom radiju,
kao da smo zastali
na tren u sred starog Pariza.

Počinješ da igraš
obasjan tom energijom
sa nebesa
polivajući iste površine
mojih soba
koje si mirisao do maločas.

Kratke smetnje na radiju
u sobi totalni mrak
mali nervozni zvuk
vetra koji nas napušta.

Vrlo elegantan ples,
zahvaljujem ti se.



Нема коментара:

Постави коментар