Aleksandar Ilić

Aleksandar Ilić

уторак, 13. март 2012.

Obala lik

Upravo te gledam,
sa osmehom
polu-spuštene glave.

U drugom kraju te
veličanstvene slike
tvoj portret,
nekoliko leta ranije.

Na samoj
obali,
iza uha ti
jedan put
u ko zna gde.

Šta ima u toj harmoniji
da te gledam dva puta,
sada ispred i iza pre.

Koliko je magičan
trenutak
u kome manipulišeš svojim
likom.

Mogao bih napisati
još dva, tri reda
ali već si mi blizu,
skoro na grudima.

Sada samo jedan
živopisni lik,
dok poziramo
savršenu kompoziciju.

.obalu iz rama.

Нема коментара:

Постави коментар