Aleksandar Ilić

Aleksandar Ilić

недеља, 4. новембар 2012.

Moj ti

Molim te
obriši mi gornju usnu
kao orošen sam
(posle tvog odlaska).

Bez poljupca i pomoći
oko kofera
ostaodoh sa ove strane
belih vrata.

A ne čujem ti korake
drveni stepenik
treći, te ne ispraća.

-Jer voliš
prvi put
nakon 
nedelja
osećam da razmišljaš moj.

Da mi je plaža
pa da se zatrčim
i bacim
telo kao mrežu
jedinom užitku:
tvom pogledu.

Da mi je da vratim kalendar
osam nedelja manje
da te vidim
kako se boriš
za gram mog dlana.

Rosa kao da se pretvorila
u pljusak
ceo džemper do cipela mi je mokar
kroz ključaonicu
čujem drvene 
korake.

Kao da se nikad ništa
nije desilo.



Нема коментара:

Постави коментар