Aleksandar Ilić

Aleksandar Ilić

уторак, 29. март 2011.

Novi April



Osetio se prvo manji potres, a zatim nekoliko jačih.
Radijacija je snažna i ubojita.
Toliko sam se razrušio da su i najači temelji svakog mog molekula poljuljani.
Danas stojim na proleću u razmacima od po nekoliko sati, na novom svežem vazduhu, razapet kanapima da se ne salomim pod udarcima novih napupelih grana.
Sve je isto, moja navigacija po nekad održava prividnu stvarnost samo da se ne uruši sistem.
Pitam se šta je sa planetom zemljom da se okreće od moje suprotnosti.
Koliko sam ja to loše proračunao svoje tranzite.
U smislu tranzita ne mislim na ljude, daleko bilo, već na sopstvene proporcije i apetite.
Spakovao bih se, sada jer proleće miriše u svakom ćošku, a da ne pričam o jorgovanu od koga bih sanjao noćima.
Dakle zaključujem da sam proleće ovo propustio, namerno, ali ne bojim se već sledećeg.
Pa, onda odoh da odzimim na brzinu...

Нема коментара:

Постави коментар