Da si ti ja a ja ti?
Šta bi smo, od te istosti, šta bismo od već i onako snažne sličnosti.
Da si ti kapljica a ja kiša, šta bismo. Da li bi se slivao niz moje usne od oblaka i padao na zemlju od stopala.
Skoro da sećam praznika Uskrsa, tokom aprila najdivnijeg meseca posle maja...
Otputovali smo u dva različita pravca a srca ostavili na mestu gde znamo da ćemo ih pokupiti.
Bilo je toplo i milo, bilo je sve od ljubavi premekano i udobno. Uživao bih u tvom glasu svaki put kada si pustio u moje uši... u to vreme proleća i mirisa jorgovana najlepšeg posle mirisa tvog vrata sve je bilo neizbežno...
Šta bismo da smo tada već znali da smo ludi od ljubavi, šta bi ti?
...u susret prvom poljupcu, šta smo drugo mogli nego da spojimo leptire od usana.
Od trenutka samo je poljubac bio važan i dugi sati razmenjivanja tvojih putokaza po mojoj koži...
Šta bismo,da nismo, a jesmo...
Нема коментара:
Постави коментар