Baš da me uspavaš
uspavankom od usana
kada ti čokolada
smeje i pravi
brk.
Kada ti taj oštri nos
ljuti i mršti
obraze
od mora slane.
Da legnem tu kraj
glasa tvog
dok mi ne pričaš o prošlosti.
Kako spavam
na udobnom tlu
sećanja na tebe.
Нема коментара:
Постави коментар