Aleksandar Ilić

Aleksandar Ilić

четвртак, 9. фебруар 2012.

Pauza

Ne znam
šta je ispunjeno
prazninom.

Šuštanje papira
nebo kroz staklo
ili moje telo.

Pomeram se
kao tri velika
grada.

Bacam pogled
na krevet
u kome
zeva bol.

Nisam li usamljen
ili omamljen
prazninom dodira.

Opet je došao
nepozvan gost

Smrtni izaslanik
da proveri koliko još trunem.

Bez tvog
sazvežđa moj merkur
je nedovoljan.

Dođi
ugasi mi žeđ
prospi mi kosu, nokte
kroz grlo u
pustitnju od utrobe.

Upucaj me
kao košutu
napokon
očima.

Нема коментара:

Постави коментар